Na većini predmeta mi, kad se nekom dogodi pojava iz naslova, kroz glavu prolazi: „Isuse, jel ona retardirana? Možda, kad bi se cijeli svijet oblijepio papirima na kojima pi pisalo Ugasi mobitel, možda bi ga onda ugasila,“ dok je, ipak, na nekim satovima to dobrodošlo osvježenje.

Ništa ti ne može promijeniti stavove o ljudskim „hendikepima“ dok isti ne zapadne tebe. Tako, npr. da me pogazio auto dok sam pretrčavao cestu, ne bih kolutao očima na članak u novinama:

U četvrtak oko pola osam M.M. (∞) je s dvije vreće u kojima je nosila po jednog slona pretrčavala Šubićevu ne bi li stigla na tramvaj. Nažalost, puknula ju je sedmica.

„Ne znam što ću. Em se ne mrem zgurat u tramvaj, em ih gaze – ovo mi je drugi put ovaj tjedan da kasnim na poso!“ na brzinu nam je ispričala Ž.Ć. (33).

Da, zazvonio mi je mobitel.

Antonio Dominik, 2.e