Već gotovo mjesec dana fiksirana sam na slušanje otrcanih božićnih pjesama i religiozno snifanje cimeta, ali Božić još uvijek nema to blagdansko ozračje. Sveti je Nikola, imamo još samo dva i pol tjedna do samog Božića, ali moje blagdansko veselje jednostavno nije dovoljno... pa, veselo.

Iako inače nisam baš poznata po vedrom osmjehu i blještavoj osobnosti, na Božić se u potpunosti okrenem. Moji osmjesi jedva se mogu zaustaviti, pjevam božićne pjesme, a svi oko mene misle da sam sišla s uma. Ali ove godine, čak ni Božić nije dovoljan da popravi moju lošu volju.

Ali imam vjere. Vjerujem da će skoro zahladiti dovoljno da vidimo prve pahulje snijega kako kovitlaju nad Zagrebom. Vjerujem da će se atmosfera oko mene rastopiti u sreću dostojnu najljepšeg blagdana u godini. A to puno znači, jer ja ne vjerujem u mnogo stvari.